Čuješ li to?
To je
vrisak duše
u agoniji
…a nekad je bila
…sretna.

Vidiš li to?
To su suze
pune boli
i tuge
u pokušaju da ih skriješ
u sebi
od sebe.

Pitaš li se,
koliko boli tvoja duša
može da primi
Prije nego što potone
u beskrajnu tamu…

“Pa kuda se oni odmeću…” (63:4)

Život gubi smisao
Život gubi sjaj
Dok sjediš sam u sobi
Gutaj ti svoj osjećaj
Al’ prestat’ nemoj borit’ se
Bori se k’o zmaj
Jer Bog je uvijek uz tebe
Uvijek to ti znaj

Ljudi te zaborave
I ostaneš ti sam
Sad te guta tama
Ali vidjet ćeš i dan

Kad vidiš dan
Budi ti bolji
Jer ljudi svašta rade
Ali rijetko šta po volji

I tako uvijek bit će… neko ko te voli

Puno je pitanja zadnjih dana,
Zašto nisam sa društvom,
Zašto ne idem na party-e,
Zašto ne pijem..
ZAŠTO BAŠ SVE MORA BITI DRUKČIJE SA MNOM
Kažu:
“Jednom si mlad”..

OK, dat ću vam odgovor;
Zato što si jednom mlad,

Vidite…
Naš život može se uporediti sa lišćem
Koje pada u jesen..
Ali znate, ima mnogo lišća koje ne dočeka jesen

Moj odgovor je u tome što
Ne želim da budem list na stablu
Koji se njiše sa svim ostalim lišćem,
Bez imalo otpora
Vjetru, kada puhne
Oni se kreću desno,
A ako vjetar želi da se oni njišu na drugu stranu
Oni će to i uraditi bez imalo otpora,

Ne želim da budem list na stablu
Koji se njiše sa sa svim ostalim lišćem,
Samo zato jer se svi njišu

Vidite, nije loše raditi ono što drugi rade,
Ali je loše da radite nešto što vam neko drugi nameće,
Samo da bi ste bili raja sa njima,
Jer kad tad, taj vjetar će puhnuti
I taj list koji je mogao biti drukčiji
Past će na tlo i ostat će zaboravljen,
Jer mnogo je lišća koje je palo
I ostalo zaboravljeno
Svi su isti
Kao taj list,
Pa zašto bi išta bilo drukčije sa tobom?

Svjetlost sja,
Ljepotom svojom,
Ljepota njena me usrećuje!

Ali…
Ima jedna stvar,
U tami,
Koja me jako,jako privlači…

Kada sam krenuo prema tami,
Nisam se oko sebe osvrtao
Kad odjednom
Osjetio sam hladnoću…

Okrenuo sam se,
Vidjeh da se svijetlost udaljila…
Čekaj, gdje biježiš?!

I tad sam shvatio šta mi je ta svijetlost
Zapravo bila,
Ali sada vrijeme vratiti ne mogu…

Uzgajam cvijeće
Svaki dan sve
Sve je lijepše i veće,
Kad sutradan

-Neko je počupao moje cvijeće… 🙁

Danas idem do svoje mlade
Prijateljice rijeke.
Čuo sam da ide prema strašnom vodopadu….
Idem da je spasim!

Kada sam došao
Stao sam i govorio joj da stane,
Prema gdje ide, neće dobro završiti

No, ona nije stala
Nastavila je žurno

Sad sam napravio skretnicu:
Bila je primamljiva

Ponadah se da ću time
Ka dobru usmjeriti tok…

Ali rijeka je samo jednim dijelom skrenula

Drugi dio nastavio je teći…

Bio sam ljut, i žalostan.
Zašto ta rijeka
Ne želi
Sama sebi da pomogne?

Ostao sam čitav dan
Razne stvari sam pokušavao
No, rezultat nisam dobio…

Sve moje brane je pokidala
Sve moje skretnice je ignorirala
Sve moje riječi
Bile su uzaludne…

Pala je noć,
Vremena mnogo sam izgubio,
A da ništa postigao nisam
Jureći za njom.

I na kraju, došao sam do vodopada.
Gledam kako voda pada,
A ništa uraditi nemogu.
Pada i pada….

Odlučio sam sići
Da vidim šta je to toliko
Zanimljivo u propasti

Zatekao sam nešto što nisam očekivao:
Ona se napokon smirila,
Sa svojih par prijateljica.
Prizor je bio divan,
A ja?…

Vrijeme sam uzalud protratio:
Rijeka je ono što jest
Ja sam promijenio samo neke
Male putanje do cilja

Barem je sada sretna…
A da sam joj promijenio tok,
Ne bi bila ono što jeste sada 🙂

Čitavo prijepodne
Družio sam se sa
Svojim Prijateljem
Oblakom

Ja se zanio
Priče pričam…
A on?

Mirno stoji,
Sa mnom se druži

i… polahko nestaje…
“Gdje žuriš?”

Odgovor ja ne dobih.

A u podne
Moj prijatelj Oblak
-nestane

Ostao sam sam tu…Čekajući

Mnogi oblaci još prolaze,
Eh eno jednog! Možda je on moj novi prijatelj!

I da…Taj oblak
Me smiri…
Ostade sa mnom sve dok
Sunce ne zađe

Tad ja njega ostavih
Jer imadoh važnijeg posla
A on ostade
Plačući

I Sunce se javlja ,
Ljude budi.

Novi je dan!
Idem do prijatelja svog!
I dan prolazi
Čekam ja
A on ne nailazi…
Nema ga…..

Negdje je drugo…
U potrazi za novim prijateljem?
A ja čekam….

Nema ga.

Sad sam shvatio:

Prijatelje treba cijeniti,
Ni za šta ih ne zamijeniti
Jer kasnije može kasno biti
A ti drugoga morat ćeš tražiti
Možda ga više nikad ne vidiš.