Danas idem do svoje mlade
Prijateljice rijeke.
Čuo sam da ide prema strašnom vodopadu….
Idem da je spasim!

Kada sam došao
Stao sam i govorio joj da stane,
Prema gdje ide, neće dobro završiti

No, ona nije stala
Nastavila je žurno

Sad sam napravio skretnicu:
Bila je primamljiva

Ponadah se da ću time
Ka dobru usmjeriti tok…

Ali rijeka je samo jednim dijelom skrenula

Drugi dio nastavio je teći…

Bio sam ljut, i žalostan.
Zašto ta rijeka
Ne želi
Sama sebi da pomogne?

Ostao sam čitav dan
Razne stvari sam pokušavao
No, rezultat nisam dobio…

Sve moje brane je pokidala
Sve moje skretnice je ignorirala
Sve moje riječi
Bile su uzaludne…

Pala je noć,
Vremena mnogo sam izgubio,
A da ništa postigao nisam
Jureći za njom.

I na kraju, došao sam do vodopada.
Gledam kako voda pada,
A ništa uraditi nemogu.
Pada i pada….

Odlučio sam sići
Da vidim šta je to toliko
Zanimljivo u propasti

Zatekao sam nešto što nisam očekivao:
Ona se napokon smirila,
Sa svojih par prijateljica.
Prizor je bio divan,
A ja?…

Vrijeme sam uzalud protratio:
Rijeka je ono što jest
Ja sam promijenio samo neke
Male putanje do cilja

Barem je sada sretna…
A da sam joj promijenio tok,
Ne bi bila ono što jeste sada 🙂